Najedanput dođe s Nebeskog terena u ovu sobu, gdje je bila Sveta Misa, velika prekrasna Majčica Božja s Malim Isusom u naručju. Bila je mlada. Imala je ružičastu haljinu, plavi plašt i bijelu maramu. A Mali Isus bio je kao dijete od dvije godine. I On je bio u ružičastoj haljinici, bos. Imao je lijepu kovrčastu i valovitu kosicu.
Ranjeno Dijete I Ja Knjiga Pdf 186
Kušač: "Tako ti i treba!" - Došao je kušač u blizinu vidjelice i počeo joj se ovako rugati: "Tako ti i treba! Nisi htjela živjeti kako drugi žive. Trčala si da Bogu služiš, a sada gdje si!? Sve si uništila: i sebe, i dijete... Sada trpi! Pošla si u Rim, da im o Bogu govoriš, a oni te nisu primili. Da si ti biskup! Ali obična žena koja vidi Isusa! Šta ćeš ti njima dokazati, kada Ga oni ne vide. Trčala si od mene, a Bog te je zapustio i ostavio. Kuda ćeš sada poći?! Svi te mrze, jer si živjela drukčije od njih. Smiju se od tebe: luda žena! Sada živi kako znaš! Tuđe čuvaš, a tvoje je propalo. Bolesna hodaš po svijetu, gdje ćeš i umrijeti. Sve ti je propalo, ništa nemaš poradi Isusa. Sada plači, kasno ti je, prošla su vremena tvoje jakosti."
Misa, postalo je krasna crkvena zgrada, dom Božji. Kada se je Bog Otac približio majci duhovnog oca Zvonimira, kako je ona sjela na stolicu, tako ju On pogleda i onako se veselo smiješio, i napravi ozgor s Neba Desnicom Svojom znak križa nad njom, blagoslovi je. Gledajući ovaj čin, najedanput Majka Božja siđe s Oltara i pođe ususret svećenikovoj majci, te joj pruži Svoju ruku, kao da se želi s njom rukovati, kao na pozdrav. U taj čas progovori Glas s Neba: "Ne plači u srcu, svećenička majko! Tvoje dijete, koje sam ti Ja dao, sluga je Mojega Žrtvenika u Žrtvi Mojoj!" Iza toga se vaša majka kao rasplakala. Kad sam došla k sebi vidjela sam da briše suze. (Nakon 14 mjeseci izbivanja i neizvjesnosti danas smo se prvi puta sreli. Saznala je za ovu Svetu Misu pa je došla prisustvovati.)
Isus dragi dijeli tri Svete Pričesti - Najedanput kako su ti Anđeli skroz pjevali, vidim kako u zračnome prostoru, na sredini, leži Janje. Imalo je bijeli barjak, mali križ, i još je nešto bilo, možda knjiga. I tako je bilo u zraku okrenuto prema nama. Onda se uz Oltar, uz svećenika, pojavi dragi Isus. Kad najedanput, kako On stoji, od Svog Presvetoga Srca uzme tri velike svećeničke Hostije i drži ih u desnoj ruci. Isus dragi pristupi svećenikovoj majci, pa je pričesti velikom Hostijom, još i prije nego što ste je vi pričestili. Onda pođe k vidjelici pa nju pričesti. Iza toga odnese Kalež na Oltar, i s trećom Hostijom pričesti slugu Svojega. (Dn 203-205)
Poslije, kad je bilo Podizanje Presvetoga Tijela Isusovoga, bila je prisutna velika Majka Božja, nasred Oltara, iza Kaleža, malo u zraku. Imala je prekrasnu nježnoplavu haljinu i bijeli plašt sa zlatnim izradbama, a na glavi veliku krunu, gore široku, a dolje malo užu. Stajala je raširenih ruku (kao svećenik) i malo nagnuta nad Kalež, gledala je u nj. A pokraj Kaleža nisam vidjela Isusa, nego je bila stavljena misna knjiga, i preko nje štola. Onda je Majka Božja ovako rekla, evanđeoski je izgovorila: "Ja sam prisutna u Žrtvi!" A iza Kaleža, kako je Majka Božja stajala, čuo se glas Ozgor: "Ja sam živ u Žrtvi Mojoj na zemlji!"
Najedanput velika Nebeska Majka postane kao dijete. Nije mogla imati više od četiri godine. Ne bih joj ni toliko dala. I kao dijete imala je krunu na glavi. Bila je obučena u lijepu široku haljinu, urešenu prekrasnim ružama.
na njegove grudi. Tako ga je nježno zagrlio, kao najnježnije dijete oca svojega. Nasmiješi se duhovni otac i okrene se vidjelici i kaže joj: "To je naše Nebesko Janje! Moramo paziti što govorimo, da naše riječi usvoji." Mali Isus bio je u dobi od 6 mjeseci. Bio je tako zlatan! Imao je bijelu haljinicu i bos je bio; očice su Mu sjale kao dragulji, kosice zlataste; ustašca su Mu bila kao bonbončić. Ručicama je zagrlio oko vrata oca Zvonimira i nježno ga je gledao. A duhovni je otac volio Isusa, i On je volio Njega. Katkada je Mali Isus bacio dječji pogled na vidjelicu, jer je i nju volio. Na to kaže otac Zvonimir vidjelici: "Mi moramo biti blizu djeteta Isusa, da Mu se što ne dogodi!"
da oko sebe, jer u mnogim časovima ima posjete s onoga svijeta, duše. Kako je svjesno pogledala, vidi da nedaleko nje netko mirno leži, kad da bdije nad njom bolesnom. U prvi se čas uplaši, a onda prepozna svećenika, pa ga zamoli kao dijete oca: "Velečasni, lijepo vas molim vode! Bolesna sam, a žedna, pa nemam tko bi mi dodao." Pošto je svećenik bio budan, odgovori vidjelici: "Sada će biti Sveta Misa gotova! Donijet ću ti Isusa!" Na to se duhovni otac Zvonimir digne i ode u sobu, te odmah donese bijelu Hostiju s kojom je pričesti. Ostane uz nju još petnaestak minuta, a onda se digne, prošeta po sobi, pretvori u Isusa i nestane. Do tog je časa bio obučen u svećenički civil s kolarom oko vrata. Gdje običan čovjek ne može biti na uslužnost duše, Isus uzima tijelo sluge Svojega za službu Svoju. Iza te Svete Pričesti odmah joj je bilo lakše i krenulo je na bolje. Dobila je želju za jelom i počela se krijepiti. (Dn 239)
vao je u tom mirisu... I gleda svećenika kako služi Svetu Misu, pa se naviruje i promatra ga, kao da bi mu želio nešto kazati, kao da bi se želio s njim zajedno igrati u toj Svetoj Misi, tako da se izrazim. Kao kad dijete dođe u vašu blizinu, pa je željno vašeg društva, da se s njime malo pozabavite. Mali Isus uživao je u tom svećeniku i onako ga je promatrao, i smiješio mu se, i tu ružicu je stalno mirisao.
Najedanput ugledam neko mjesto. Ne znam je li to bio gradić ili selo, jer sam vidjela samo dio kuća, s drvećem i voćkama... Iz tog mjesta izašao je malen dječak... Sveti Savio... i trči veselo ususret dragom Isusu. Imao je crne kosice, bijelu košuljicu, kaputić, a oko vrata crnu mašnicu. Kada se dragi Isus već približio, mali Savio Ga pričeka. A dragi Isus mu pristupi, pogleda ga, nasmiješi mu se, pa mu miluje glavicu i gleda na mene... A Savio se sav, onako kao dijete, bacio u Isusov zagrljaj. Onda Isus krene dalje, kao prema nama, pa se taj teren izgubio...
Okrvavljeno Presveto Srce - Iza toga je bilo jako dirljivo. Ne znam šta se zbivalo na Oltaru, koji dio Svete Mise je bio, kada je živi Isus stajao na tom stoliću gdje je Kalež. Bio je u snježnobijeloj haljini i bos. A Njegovo Presveto Srce bilo je otvoreno, ranjeno... okrvavljeno. A Majči-
ca Božja je stajala uz dragog Isusa i s nekim kao rupčićem pritiskala je na Srce, i kupila je s njega Presvetu Krv. To je dosta dugo trajalo. I to Srce je ostalo tako... ranjeno i okrvavljeno... A dragi Isus je bio tako snužden i utučen, nešto slično kao na Kalvariji... Bio je sav potišten, i kao nemoćan...
Navečer pod Svetom Misom doživjeh ovo. Veliki Isus, u bijeloj haljini, sa svetim Ranama na Rukama, Nogama i Presvetome Srcu, dođe na Oltar. Pogleda Kalež i svećenika, i onda od velikoga postane malešan, kao dijete od godine dana. Zatim dragi Isusić sjedne, licem okrenut prema svećeniku, i nogicama ogrli Kalež. A s desne strane Kaleža bile su prekrasne bijele ruže. Bile su velike kao tanjur, a latice su im bile debele kao prst odrasla čovjeka. Tih je ruža bilo prilično. Stajala sam iza Isusovih leđa i promatrala šta radi.
Dragi Isus pogleda vidjelicu i nasmiješi joj se. I onda ubere krasan bijeli ljiljan, s velikim cvjetovima i debelim laticama. Isus otkine tome ljiljanu vršak, onda uzme iz Svetohraništa veliku svećeničku Hostiju i stavi je gore na ljiljan. Gleda vidjelica i misli, kamo će to Isus s tim ljiljanom. A On se zaputi prema lađi crkve, gdje je bila Sveta Misa. I taj ljiljan nije Isus dragi držao u ruci, nego je ljiljan išao sam pred Isusom u zračnom prostoru - kao dijete kad ide ispred majke. Kad se Isus približio vidjelici, uzme Hostiju s ljiljana i pričesti je.
I onda se među tim Anđelima pojavi jedan mali Anđelak: tolicki je bio. Imao je na sebi malu bijelu haljinicu, i bos je bio. I kako se odnekle tamo stvorio, pogleda to mnoštvo oko sebe, i Majčicu Božju. I ne mari on što je Majka Božja tako blizu, već onako smjelo i slobodno, kao bezazleno dijete, hoda među njima, i pristupi k cvijeću, i gleda koje bi otkinuo. I počne kidati lijepe kate i slagati ih u buket.
A takovo isto cvijeće, jedno četiri-pet busova, imam ja kod kuće u svom vrtu. I još sam htjela prije puta ubrati kiticu tih lijepih kata i donijeti ih ovamo, ali rekoh si, u vlaku je vruće, pa će uvenuti dok dođem u Zagreb. I ja sad gledam u viđenju, pa taj Anđelak kida moje cvijeće. Onda mu doviknem: "Hej, što to kidaš! To je moje!" On me pogleda i, ne mareći mnogo za moj ukor, nakida lijepu kiticu toga cvijeća. I kako je Majčica Božja sjedila, stavi Joj tu šarenu kiticu u krilo na počast. Onda sam upitala, koji je to mali Anđeo? Odgovor se čuo iz Neba, od njih, ovako: "To je tvoje dijete, što je preminulo od ovoga svijeta u Nebo!" Nestalo je sve. U velikom uzbuđenju promišljala sam o doživljenome. Cvijeće, ruže, to su molitve. Kaže dragi Isus jednom zgodom: Neka naši putovi budu posuti cvijećem. Kad idemo putovima i na osamama izvan grada neka sipamo cvijeće; neka se molimo za razne duše i za sebe. (9B 28-32) (25.8.75.)
Zadnji put vam nisam do kraja objasnila, što mi je Gospodin otkrio o vašim željama, dok smo bili vani, u vezi knjiga, kakove će izgledati. Jedna će biti u crnim koricama, kao misna, druga u crvenim, a treća u bijelim koricama.
"Idem u Dom Svoj!" - Na to je došao dragi Mali Isus, nevelik, od jedno šest mjeseci. Bio je u haljinicama, bijelim kao snijeg. Zaletio se ovamo i tako mi se bacio u noge, da me je čak preplašio. I, stisnuo me je i tako me je držao (zagrlio). Onda pođe prema Žrtveniku. Kada je došao na pola puta okrene se i nasmiješi mi se... Tako mi se nasmiješio, kao kad dijete nekog voli, pa stane, pa mu se još onako drago smiješi. A ja Ga upitam: "Isuse, kamo ideš?" On mi odgovori: "Idem u Dom Svoj, u Mjesto gdje stanujem vijek vjekova!" 2ff7e9595c
Comments